Koliko se samo borim.
Ova godina mi je donela puno neiščekivanih momenata! Trenutke sreće, suza radosnica, ponosnica, trenutke kada sumnjam u sebe, u sve što jesam ili nisam, i što sam postala.
Više nisam ni sigurna da li želim da vodim blog SVET NA TUFNE ili želim neki drugi, možda više fancy. Ali, ja nisam fancy. Ja sam old-timer kinda girl. I nisam sigurna da želim da igram kako trendovi nalažu. A, trendovi kažu - BLOG JE MRTVA VARIJANTA KOMUNIKACIJE. IDI NA INSTAGRAM. PISANA REČ SE JOŠ JEDINO TAMO ČITA.
Nou. Odbijam da verujem u to!
Verujem, iskreno, ako zaista imaš šta da podeliš, ako otvoriš dušu svoju, tvoji saborci, tvoji saputnici, istomišljenici, ljubav ljudi će doći sami. I ne moraš ih zvati, znaju da su kod tebe uvek dobrodošli.
Da im skuvaš kaficu sa cimetom, ili pak aromom lešnika ili ruma. Da im dodaš jastuče - za u krilo. Izvadiš speculoos keksiće i ugostiš najtoplijim osmehom i veselim kikotom dok ćaskate o svemu. Od vremenske prognoze, do najlepšeg letovališta. Od recepta za brzi voćni kolač, do mamećeg saveta. Od recenzije knjige, do najlepše poslastičarnice u kraju. And so on, and so on...
Odabrala sam ovaj stari blog. A novi može da ostane tamo gde jeste, ipak je ovo moje utočište.
Još uvek tražim novo ime blogu, ali, u trenutku kada ovo čitate, još uvek sam Tufna. Pitanje je samo da li ću to i ostati..?
Želim da se zahvalim unapred svima koji su već tu, hvala vam, jedva čekam da vam pišem..,
...da poželim dobrodošlicu svima koji su tek došli - radujem se druženju sa vama!
Ovo je moj život.
Mojih pet minuta.
Moj beg od realnosti.
Dobrodošli <3
No comments:
Post a Comment