Tuesday, September 03, 2024

Naoštrili smo bojice - ali ne i čula!!

 

Ponedeljak, ustali smo svi, uzbuđen Đolence, uzbuđeni mi. Čak se i beki probudila. A istini na volju, noć pre nije ni spavala, jer je pokupila stomačni virus i bilo je veoma, veoma veselo.


Dakle, podočnjaci su tu.

Ranac - spakovan.

Dete - obučeno.

Otac - razbuđen dovoljno da ga odveze.


Ponedeljak - delimično uspešan. Čak smo uspeli da organizujemo i igranjac sa drugarima u školskom za starijeg i potvrdu lekara za mlađeg (sa sve vrlo preplakanom poslednjom vakcinom). I beki je došla na red kod Dr, suštinski je sve ok, samo da odradimo krvnu sliku za svaki slučaj. 


Ne sećam se da smo imali teže uspavljivanje sa beki nego sinoć. U jednom momentu sam od "cupkanja" nje ja krenula da zaspivam =)


Utorak - budim se. Gledam na sat. 08.08. ujutru. Uspavali smo se!! Drugi dan škole - mi smo se uspavali. Ustajem, hitro budim Nemanju, Đorđa - trčimo kroz kuću, sudaramo se, ja pišem Učiteljici poruku (znam da se Učiteljici piše malim slovom, ali po mom mišljenju - trebalo bi svaki Učitelj u Srbili da ima titulu - UČITELJ (imam pravo to da kažem, master sam na Učiteljskom fakultetu)). Učiteljica nam kaže da je sve ok, huh! Dobro je! 

Dete - jedva obučeno - sa gomile, doduše složenog, veša.

Otac - razbuđen, namirisan, lep.

Beba - spava.

Straja - baulja po kući.

Ranac - dodali smo jednu svesku u poslednjem momentu pre izlaska iz kuće i na prvom listu unutra ispisali Veronauka.






Utorak - tek je 11h a meni se čini kao da je prošlo pola dana od onog 08.08.h.


Ceo raspust se spavalo do 11, gledali su se filmovi, crtani, serije, jele se kokice, kikotalo se do kasno u noć.

Nismo imali reda kada je doručak, ručak, večera, užina. Sve nam je bilo - laganica.

I onda dođe ovaj Septembar - u mom slučaju jedva dočekan (ne zato što deca kreću u školu, već.., ko me zna - zna da volim jesen, a Septembar je nekako uvek uvod u čarobnu dob, iako je kalendarski, a i temperaturno još uvek leto.., Bože, opet se raspisah, ne znam šta sam počela, molim vas, naviknite se...) - i ja ne znam gde sam. Alarmi, užine, odeća. Olovke, domaći, očišćene patikice. 


Kako vama ide?


Ja ću za sutra da navijem tri alarma, da spremim knjige i odeću uveče, a sebi ću dodatno da navijem alarm ranije da pre cele halabuke ustanem ranije - koliko god teška noć bila večeras sa beki.


Ljubim vas sve.

No comments:

Post a Comment