Sunday, June 23, 2024

Palačinke, bazeni, prva odvajanja...

 


Dobar dan, dobri ljudi!! Kako ste mi?   


Moram priznati da me je ova vrućina poprilično smorila, ali nisam se tako lako dala, pa sam naduvala bazen, turila dve kafice, pozvala moju Anči i priuštila deci mini užitak pre vetrova i promene vremena. 


Reših pre par dana da ne govorim više kako mrzim leto. Umesto toga, da nađem novi način da se sa njime pomirim i da probam da uživam bar malo, na svoj, tufnasti način.





Ovih dana sam skoro svaki dan pravila američke palačinke, moja draga mamasita mi je poslala recept koji je toliko lep i jednostavan. A deca se svaki dan nanovo oduševe!! Dovedemo drugare, igranjac, vriska po celoj kući (koju beki uredno prespava), a onda - kada iznesem palačinke, još premazane sa nutelom, mlake - nastane muk. I čuje se samo lagano "mmmmmm"!! "Mama me je zamolila da joj pošalješ recept". Hoću, naravno!! 💓


Napravila sam mini spisak šta bih volela da uradim u narednih par dana:

  • napuni modle voćem za limunadu i oranžadu, može i po koji list nane da se ubaci
  • napravi sasi vodu, beše hit pre par godina, dugo je nisam pila, a baš je osvežavajuća!!
  • probaj da ispečeš svoj hleb (ili ukradi mamasiti onaj aparat za pravljenje hleba koji merkaš već duže vreme)
  • napravi svoju rakiju od maline po receptu drage Milice (ljudi... to je nešto najlepše!!!!)
  • rezerviši more konačno!!
  • kupi ležaljku za drvo, Straja je toliko voli
  • sredi ostavu... eh, taj odrasli deo mi malo teže pada, ali mora - mora.
  • napravi plan za jul mesec - gde ćemo, šta ćemo, šta ćemo za moj rođendanković...

I tako...

Inače, da napomenem, moj ponos i dika, moj mali odlični đak, sin prvenac, mamina mušmulica - otišao je na ekskurziju sa drugarima iz odeljenja. Tako deluju srećno, tako odraslo, bezbrižno... Malo je reći da seciram svaku sliku ne bih li ga našla da vidim njegovo lice i da gledam u sitne fragmente da li ima osmeh na licu ili ne. A ima...


Čudan je taj momenat kada ti najstarije dete ode na više od dan, dva (kad ide kod bakane svoje). Nekako prolaziš pored tog praznog nameštenog kreveta pa ti nije svejedno a opet se trudiš da ne budeš party-pooper i da ne zivkaš svaki čas da proveriš šta rade tamo i da li je sve ok. 

Ljudi moji, imam toliko da pišem, ne bih vas po ovoj vrućini zadržavala, idem da mutim smesu za palačinke a možda i umesto toga napravim knedle sa šljivama (gotove, za sada - ko ima dobar recept za njih, neka javi 💓).

Puno vas pozdravljam, 

spustite roletne, upalite neku laganu muziku, smutite sebi nes sa ledom, cimetom i kuglom sladoleda ako imate...

Uživajte...

Kad se zbroji sve ostalo nam je još 50ak leta.




Wednesday, June 05, 2024

Vratih se Tufni.

 

Dugo sam se "lomila" da li da ovaj blog ostavim, jer, ko danas čita blog? Lomila sam se da li da ga nazovem drugim imenom. "Svet na tufne" nekima infantilno zvuči. Rekli su mi da možda probam i da pišem malo realističnije, da mi ne bude sve "ehhh..." i "oh, kako je divno!!". Takođe su me savetovali da pišem češće, pa će narod sam da prepozna moje štivo ako im se dopadne. 


Samo ovo poslednje sam uzela kao nešto što ću primeniti.





Ime ovog bloga postoji već dve decenije, samo sam ga brisala iznova i iznova dizala iz pepela, u zavisnosti od toga koliko me svet oko mene savetuje ili povredi. Dozvolila sam sebi da ovo mesto bude mesto gde lečim sve svoje tuge i frustracije, što i treba da bude tako, ali ne da ga brišem svaki put kad "padnem". Ne da nestajem. Ne da gubim i ovo mesto i sebe usput.


Eto jedne ispovesti, ničim izazvane.


Sada bi me oni koji su me savetovali da se manem maštarija i "ehhh" momenta potapšali po ramenu i rekli - to je to. Taj stil pisanja ljudi vole da čitaju. Samo sirovo.


Ah, ljudi moji dragi, ako hoćete sirovo, idite kod Malagurskog, ovde dođite da odmorite od svega što se dešava.


Kod mene su vam  vrata uvek otvorena, a kada uđete, čuje se tiha muzika, popaljene su sveće po kući i verovatno sve miriše na vanilu i cimet. I, da, na američke palačinke u koje stavljam kap vanilinog ekstrakta, čisto da budu još neodoljivije. Sedite na moju maslinastu fotelju, donosim vam topli nes sa puno pene i po koju palačinku sa svežim namazom od jagoda. 


Vidimo se od sada ovde, 

Na ovoj adresi,

Pod ovim imenom.


Da zajedno uživamo u momentima koji oduzimaju dah.


Eh, kako život ume da bude lep kada pronađeš sebe, zar ne? 


                            (ne kažem da ja jesam ali sam sigurna da sam na dobrom putu)